Vividity!

andrea malnar's personal blog

Pozitivne promjene i važnost obrazovanja kako bi se dobila prilika za postizanje značajnih pozitivnih promjena

Naše društvo je stvoreno na principu demonstracija moći, tj. na "potrebi" za što većom kontrolom nad pojedincem koja se kasnije širi na potrebu za kontrolom nad većom skupinom ljudi, što nas dovodi do kontroliranja društva u cjelini, a sve samo kako bi se postigla jedna i jedina neuništiva moć i kako bi se prezentiralo ono "božansko" u nama, premda se to "božansko" tada gubi, jer božansko dolazi do izražaja samo u onim trenucima kada ne postoji potreba za kontrolom, nego se drugo živo biće prihvaća upravo onakvim kakvo ono je i ljubav postaje jedina istina. I unatoč tome što ovo zvuči kao još jedna religijska teza, valja spomenuti da je upravo religija stvorena kao jedan od oblika kojima se društvo kontrolira, te je upravo religija bazirana na dobrom i zlu ta koja je prva postavila uvjet da čovjek mora odabrati između dobra i zla, jer prema religiji ništa drugo i ništa između niti ne postoji, što dovodi do kasnijeg formiranja drugačijeg načina života, u kojemu su ljudi suprotstavljeni religiji i svemu onome što je religija učinila kroz povijest. Ovdje započinje razdoblje modernog načina života, te se formiraju moderni staleži i na scenu stupaju oni koji bi nam trebali predstavljati uzore, oni čijim bi stopama i mi sami trebali kročiti, jer su ipak slava, popularnost, moć i divljenje najviše što možemo steći u ovozemaljskom životu. Savršeno su isplanirana društvena pravila, kojima se vi morate pokoriti samo kako biste bili prihvaćeni, a cijeli taj plan je stvoren samo zato kako se pojedincu ne bi dalo vremena za razmišljanje, nego kako bi ga se već u početku naučilo da je on ovca koja mora raditi sve što i ostali, jer ako ostali žive moderan način života, podložni su porocima i bore se za malo popularnosti, onda prema svim uvjetima i pojedinac mora postati takav. U isto vrijeme pojedinac ne napreduje duhovno i zapravo se događa jedan kružni proces koji se širi na sljedeće generacije, te de facto sve sljedeće generacije prihvaćaju takav način života i razmišljanja, a da nisu niti svjesne da se s vremenom konzumerizam povećava, potreba za moći raste, a njima se sve više uskraćuje sloboda i vrijeme potrebno za djelovanje.

"Power corrupts. Absolute power corrupts absolutely."

Što se tiče duhovnog napretka pojedinca, smatram da i ovdje postoje mnogobrojna djelovanja negativne energije koje mi u svakodnevnom životu nismo niti svjesni, a zapravo nas ta negativna "energija" djelomično usmjerava i pokušava zaustaviti bilo kakvo pozitivno djelovanje pojedinca. Kao što je to navedeno u članku Objelodanjenje Insider-a, preuzetog sa portala Val.hr, svaka podjela u društvu dovodi do jačanja "negativnih energija", što ljude dovodi u stanje svijesti koje nije 100%-tno, te čovjek nije u stanju razlikovati hir od onoga što želi na neko duže vremensko razdoblje. Tu se mogu dogoditi pogreške koje će se reflektirati na ostatak čovjekovog života, tj. on u ovozemaljskom životu neće "naučiti" sve lekcije koje su za njega bile predodređene. I premda se po nekim pravilima sudbina ne može kontrolirati u potpunosti, može se dogoditi da čovjek "zaobiđe" neke smjernice, te se lekcije koje on nije naučio i životne situacije koje nije iskusio u ovom životu, a trebao je, prenašaju na njegov sljedeći život na Zemlji. Kao što je to i mnogo puta rečeno, ovaj ljudski život je samo putovanje koje nas vodi prema savršenstvu, prema apsolutnom sjedinjenju sa jednim i zapravo raj i pakao u cijeloj toj priči niti ne postoje. Jedini pakao je osjećati fizičku i psihičku bol dok kročimo ovim planetom, misliti da su za sve krivi loša sreća i "sudbina", te provesti vječnost neprestano se reinkarnirajući u tijelo čovjeka, dok naša duša biva zarobljena u ovoj dimenziji i služi kao baterija za "negativne energije".

Indigo djeca i njihov utjecaj

Indigo djeca su nova generacija ljudi koja u posljednje vrijeme nastanjuje našu planetu, neprilagođena su današnjem društvu, a i smatra se da posjeduju indigo boju aure zbog čega su empatični, orijentirani prema drugima i mudri bez obzira na svoje godine.
Njihove karakteristike:
  • Asocijalni su, teško se prilagođavaju svojoj okolini, vršnjacima u školi, te čak i roditeljima i društvu općenito, jer ne prihvaćaju umjetno dizajnirane autoritete, tj. autoritete koji su na nižem stupnju duhovnog razvoja od njih, jer vjeruju da bi autoriteti trebali biti samo oni koji su na višem stupnju svijesti. Zbog toga preziru današnji sustav i školstvo, jer smatraju da pravi autoritet ne može biti onaj koji je taj status zaslužio školovanjem, nego onaj tko je rođen da bude autoritet i duhovni vođa. Što se tiče školovanja, ne samo da su neprilagođeni, nego pate zbog nametnutih "normi" i "pravila" kojih se moraju pridržavati i koja guše individualnost. Teško im je sjediti na jednom mjestu, zbog čega je velikom broju indigo djece dijagnosticiran poremećaj pažnje i hiperaktivnost, a zapravo se ne radi o poremećaju, nego njihova enormna energija dolazi do izražaja u mnogim aspektima života.
  • Natprosječno su inteligentni, kreativni i prirodno dominantni, zbog čega se ostala djeca i odrasle osobe osjećaju "manje vrijednima" u njihovoj blizini, što indigo djeci još više otežava prilagodbu. No, indigo djeca tokom cijelog svog života uče o ljudima i jednom kada se odluče uklopiti u društvo ili radnu sredinu, to čine znatno uspješnije od ostalih ljudi zbog čega postižu uspjehe u svim aspektima života odjednom ili postepeno. Baš zbog toga bi se moglo reći da su perfekcionisti, jer što god da rade, to rade najbolje što mogu i bolje od ostalih.
  • S obzirom na to da su orijentirani prema drugima, već od najranijih godina pokazuju interes za svjetske probleme, kao što su glad i globalno zatopljenje, te žele pomoći. Vjeruju da su na ovome planetu s jednim razlogom - a to je uspješno izvršiti svoju misiju i napraviti što više pozitivnih promjena, srušiti postojeći sustav i izgraditi novi koji bi se temeljio na pravim vrijednostima. Stoga pokazuju interes za politiku, traže alternativne načine kako bi postigli svoje plemenite ciljeve i ne pokoravaju se društvu, zbog čega dobar dio indigo djece ne pokazuje interes za alkohol, cigarete i opijate.
  • Zbog toga što su svjesni svoje zadaće na Zemlji, vrlo često pate od depresije i nesanice, jer vide da ih na Zemlji okružuju samo zlo i negativne energije. No, kako bi lakše preživjeli ta kritična razdoblja i ostali vjerni svojih ciljevima, mnogi od njih kontaktiraju sa bićima iz drugih astralnih svijetova putem svojih snova, nakon čega se bude sretni i dobro raspoloženi. Za vrijeme tih snova, oni usvajaju različite vrste "lekcija" koje im pomažu u svakodnevnom životu i usmjeravaju ih na pravi put. Zna se dogoditi i da se negativna bića pokušaju umješati u snove indigo djece, zbog čega indigo djeca proživljavaju vrlo traumatične noćne more, bude se u suzama, pa čak i mokre u krevet.
  • Od svog djetinjstva su svjesni da postoji nešto više od ovog materijalnog svijeta, te neka od indigo djece viđaju duše ili osjećaju njihovu energiju i prisutnost. Vidoviti su i vrlo lako mogu pročitati nečije misli ili namjere, zbog čega se od početka negativno postavljaju prema određenim osobama jer znaju da im prijeti opasnost ili osjećaju da će im upravo ta osoba nešto loše učiniti u budućnosti.
  • Posjeduju izrazito borbeni karakter, zbog čega se mogu doimati hladnima i nepristupačnima. Ali istina je sasvim drugačija, te im takav pristup samo olakšava ostvarenje plemenitih ciljeva dok u isto vrijeme zadržavaju skromnost i vedrinu. Ako su pod lijekovima za smirenje, u potpunosti mogu izgubiti tu borbenost i ljepotu svog hrabrog duha.
  • Smatraju da zaslužuju biti ovdje, samouvjereni su i nisu sramežljivi kada nekome daju do znanja što im treba. No, unatoč svim tim duhovnim prednostima, neki od njih ponekad znaju biti nepažljivi prema svom tijelu koje ih sputava i koje za njih predstavlja samo oruđe u ostvarenju svoje misije.
  • Ako indigo dijete počne raditi na sebi i svojim duhovnim kvalitetama, te prakticira meditaciju i ostale slične vještine, može razviti i sposobnosti telekineze koja spada u pseudoznanost, patološku znanost, ili jednostavno - parapsihologiju.

Holidays have officially started for me, but I would rather go back to school than have so much free time like I have right now. I'm simply not happy when I'm comfortable too much, because it gives me time to think a lot, despite my hobbies and trainings, and when I think too much, I become depressed and anxious, which leads me to bad physical and psychical condition. That's why most of the time I simply don't think a lot - I get straight to the point and do what I have to, and that kind of doing things always proved itself as a successful one. That's OK for the everyday life and for the routine we all go through, but when you face something different, bigger than your everyday routine and when you have to make a decision, it's always better to think a lot about it, but I avoided this as well, because I have planned my life for the next five years, to the every single detail. That is, if I haven't planned it - it won't happen. I mean, it could, but if it will, I'll simply bypass it and pretend like it didn't happen, and continue doing what I have in my head. Probably the easiest way to achieve your goals, although it may be difficult at times, but if you're devoted enough, and ready to do anything regardless the circumstances, your determination will get even more and more powerful as the time goes by, so there's no reason not to be unstoppable.
On the other note, I started taking photos again, and I may as well get involved in something more since I have so much time, but if you take the fact I always liked to keep a certain distance into the consideration, I'll probably stick to my own projects and that's the farthest I'll go on this field. I never considered becoming a professional photographer anyway, so photography will just stay a hobby for me as it is. And if you ask me, I think that's smarter than the typical "let's get drunk together" hobby that 90% of the young people have. And why do I have to criticize it so much? Because I'm trying to understand it for a while now, more than four years to be exact. I just don't understand what's going on in those young minds that makes them think they will look cooler if they get drunk together, and why do they think they will get accepted only because they can drink alcohol? I mean, if you're zero in my eyes, alcohol definitely won't help you and, in fact, it will make me think you're just another emotionally unstable person that doesn't know how to deal with life properly. I would go so far, that I would even break up with my boyfriend forever if he started drinking, smoking cigarettes or doing drugs, because if you're ready to destroy yourself just because there's too much pressure mixed with problems around you, then you should do it without me. But hey, everyone have to have some source of happiness in their lives, so who am I to judge how fucked up our society and their lives are? It doesn't mean anything, but when they'll get into fifties and when they'll be dying from lung or kidney cancer, it will mean something to them.

Newest work (not much, but it looks pretty):

My problem with guys

Now when I'm finally emotionally unattached, I realized that I have a serious problem with guys. I'm simply not satisfied with my current relationship status and I always want more, more and more. It's not that I want to get married or to get engaged, but as the time goes by, I'm starting to see other people's flaws more clearly, and when someone starts to suffocate me with his love, I lose my nerves completely. No one is ever good enough for me, handsome enough, ambitious enough or interesting enough, and although I'm trying to figure out what caused this strange change of my character, I'm coming to the point where love doesn't matter - only success does. Physical appearance became 2nd the most important thing I value, and if you don't look perfect, you don't stand a chance. You may think I'm shallow, but I guess everyone change with the time, and to be honest, I adore this change, because I became independent and I don't give a damn about no one. Or should I say: "Frankly, my dear, I don't give a damn"?, just like Rhett told Scarlett when he has finally given up on her in Gone with the Wind from 1939. Well, maybe things will change someday, but right now, this is the reality, and not just another psychical game.
Btw., I know I said I don't want to be followed anymore, but one post per month is not much... Just to let you know I'm alive, but you can read my newest posts on my new blog, which is updated regularly.
Stay well,
Andrea.

Negativno djelovanje i utjecaji i što ja mislim o tome

Prije nekoliko minuta sam naišla na ovu fotografiju na Flickr-u što me jednostavno šokiralo i ponovno uvjerilo u činjenicu da danas teenageri imaju najveći negativan utjecaj na ostale teenagere i čak osobe starije od sebe, što nije ništa novo s obzirom na moderne prioritete današnjih mladih ljudi, koji se moraju stopiti sa masom, biti prihvaćeni i ponašati se onako kako njihovo društvo od njih očekuje, jer je svako odstupanje od "normalnoga" nenormalno i pojedinac se smatra asocijalnom osobom. A sve samo zato kako bi pojedinac stekao potrebnu zaštitu od koje nema nikakve direktne koristi i koja će se u većini slučajeva negativno odraziti na ostatak njegove budućnosti. Nedavno smo iz etike detaljno obrađivali pojam liberalizma uz koji se veže definicija da liberalizam dolazi od tzv. "etike koristi", tj. dobro je ono što povećava ugodu ili barem umanjuje bol i negativnost kod pojedinca ili većeg broja ljudi. Temelj je apsolutna sloboda pojedinca, dok se zajednički život smatra nužnim zlom i uspostavlja se samo zato da se pojedinac može zaštiti od drugih pojedinaca, što znači da se pojedinac odriče dijela svoje slobode kako bi se zaštita mogla izvesti što efikasnije i racionalnije. Liberalizam državu smatra kao servis koji se mora prilagođavati potrebama i promjenama u svijesti ljudi, tj. nastupa obrazac ponašanja kod kojeg si pojedinac u velikom broju slučajeva dozvoljava prekoračiti zakonske norme i odredbe, baš kao što je i pobačaj zabranjen u nekim katoličkim zemljama, dok sa strane društva od kojeg prima zaštitu nema nikakvog iskrenog prihvaćanja. O čemu se tu zapravo radi? Pa, recimo da pojedinac živi život sličan ostalim teenagerima, tu i tamo mu se dogodi koji "okršaj sa zakonom", no naš teenager traži opravdanje ("Ja ne rušim pravila, ja samo testiram njihovu elastičnost.") i uzrok problema u društvu, a zapravo zaboravlja na to da ga je upravo to društvo stvorilo i da je on od sebe dao upravo ono što se od njega tražilo, baš kao i djevojka sa početka priče koja svoju priču sa abortusom pokušava prikriti lošim smislom za humor ili samo ima loš smisao za humor. Danas uglavnom svi živimo prema unaprijed stvorenim i dobro promišljenim kalupima, jer jedino zlo koje ćemo u tom tijeku napraviti, je zlo prema sebi (ovo se ne odnosi na kriminalna djela protiv drugih fizičkih osoba), dok smo lokalno i globalno gledano kontrolirani dok nam se na pladnju pruža tek neznatan izbor između dobrog života bez ovisnosti i lošeg života u kojemu smo mi svakome i svemu prilagođeni, a sve samo zato da bismo dokazali kako smo mi moćne osobe koje od svoga života mogu napraviti ono što žele... A zapravo ne radimo ništa, ne mičemo se sa točke jer smo svjesni da ne možemo dugoročno profitirati u tako kompleksnom i slojevitom društvu u kojemu se od nas očekuje da budemo sve odjednom, te se na kraju priklanjamo većini i odustajemo od svog primarnog cilja, jer je ionako bolje živjeti u anonimnosti prema već isprobanom kalupu, nego biti asocijalan i nametnuti vlastitu viziju kako bi se postigle pozitivne promjene.
A svi mi znamo da sve istine prolaze kroz tri faze: ismijavanje, nasilno suprotstavljanje i prihvaćanje kao očite, tj. samo-dokazive, i zato je na vama koju ćete istinu prihvatiti kao svoju realnost.

Why I don't want to be followed anymore

I guess I came to the point where I changed drastically, and where all those opinions I had before don't matter to me anymore. I redefined my goals, interests and needs as well, and that's why I'd like to get away from the internet, because it's not of much use to me lately. People change, and just like someone said once: "What looks good now may not look so good for a year or two." Well, I could agree on that one, because, as we get older, situations we're involved into and the life itself change, and if we don't "go with the flow", we may miss a lot of opportunities that get on our way. Well, that's how most of the people think, to say at least, but my opinion is that this big web we visit every day, with a bunch of social networks, was created with one main purpose - to control as much as it can. It's not that I think I'm being controlled in particular, but I don't want to be one of those who're going through a lot of internet surveys and quizzes every day (especially on Facebook) anymore. I already deleted my YouTube account and my PratiMe.com profile, but I'm keeping my Facebook, my Flickr, my MySpace and my blog just because of my boyfriend, who created himself a lot of profiles on all those sites just to be closer to me. And although I'm keeping them, don't expect me to be active, except on my Flickr which is by far the best photography site I know. On the other note, I'm finally happy in my life, I have everything I ever wanted, and we all know that when someone is happy, he doesn't feel the need to share his happiness with everyone else all the time. So, there you go, I've been active for more than ten years, but someday you have to stop with all that nonsense and do those things that are really important, and the time has come for me.

Upravo sam došla iz šetnje sa svojim psom i pored mene je prošla "ekipa" Svena Bukovine i jedan frajer me zalio pivom. A najžalosnije od svega toga je to što se moj bivši dečko navodno druži sa tim Svenom i što si je ta ekipa iz kvarta počela umišljati da su svemoćni i da će svi tolerirati njihove djetinjarije i sranja. No, znate kako se kaže, sve se vraća, sve se plaća, a ja jedva čekam da vidim gdje će svi oni završiti za jedno desetak godina, jer oni možda jesu "netko" i "nešto" u svojim ekipicama, no u stvarnom svijetu su oni samo otpad društva koji će služiti istom tom društvu na najjadnijim i najlošije plaćenim radnim mjestima. Mogla sam pozvati policiju ili se obračunati s njim, no jednostavno više nemam niti živaca, a niti volje, spuštati se toliko nisko i sebi priuštiti probleme zbog tuđih ispada. No, s druge strane, imam svog frenda Hrca koji je uvijek tu za mene da mi riješi takve nesporazume i koji je puno iznad toga, a ako ćemo iskreno, njegova "ekipa" je ozbiljnija, starija i "moćnija" od klinaca iz kvarta. A što se tiče mog bivšeg, koji se također druži s takvim ljudima, drago mi je da sam shvatila tko je zapravo on na vrijeme i danas jednostavno ne mogu vjerovati da sam s takvom osobom provela dvije godine u vezi. Pokušavam na to gledati s neke vedrije strane i smatram da nije bilo njega, vjerojatno nikada ne bih postala ono što sam danas i što on nije i neće biti da živi još pet života. Postala sam ambicioznija nego što sam bila ikada prije, radila sam na sebi fizički i psihički i gradila svoj karakter na dobrim temeljima i pod dobrim utjecajima, dok će ljudi poput mog bivšeg sebe zauvijek "tražiti" jer su slabići kojima drugi manipuliraju, umjesto da se napokon probude i uzmu svoj život u svoje ruke. Mislim da je nepotrebno da počnem ikoga vrijeđati na svom blogu, jer ovaj blog tome ne služi, no pametni ljudi će shvatiti poruku. S druge strane, moj bivši je za mene mrtav i tako ću se ponašati ostatak svog života, jer ja svoje odluke ne mijenjam i stojim iza njih do kraja, bez obzira na moju trenutnu ili buduću situaciju. Živim za svijetliju budućnost od ove stvarnosti u kojoj živim sada, i za svog Kikija koji mi je vratio vjeru u ljude i koji je na vrijeme shvatio da su karijera i prava ljubav ono što čini život lijepim, a demonstracije moći i tinejđerska preseravanja samo produkt frustracija koje umjesto da se liječe, ostaju dio njihovih osobnosti i ostati će zauvijek. Kao što je svatko kovač svoje sreće, tako svatko bira svoj put, a ja ću znati da sam na pravom putu tek kada se napokon odselim iz ovog kvarta (što će biti vrlo brzo) i kada izgradim svoju karijeru u potpunosti, dok će svi oni ostati tu gdje jesu, jer drugo niti ne zaslužuju.

"If you don't drink, smoke or do drugs, you're probably suffering from depression."

...That's what a friend of mine said today, and you know what? He got the point, because you have to go through some kind of crisis, you have to have some time only for yourself to recharge yourself, and I believe it's very important how you do it, not what you consume. The easiest thing would be to get drunk with your friends and do whatever is possible, but that won't solve your problems, and only distract you for a longer period of time... And since I don't like to get distracted, and always have to have full control, I don't drink and never got drunk, and I'm not planning to. To be completely honest, I'm very proud of my strong character and I think that's what makes me a better person... Well, at least comparing to those who get drunk every weekend (or every now and then) just because they don't know how to properly deal with their problems.
When it comes to those crisis periods, I'm currently going through one, and it's by far the strangest crisis I've ever gone through. It's not similar to anything else, it couldn't be compared with "normal" depression or anxiety, but it's more like when you have that feeling that you should do something you don't want to... It's like when you have that voice in your head which tells you: "Do it, do it!", but you know that wouldn't be the smartest thing to do. And no, I'm not hearing voices, it's just that I believe that I'm under some kind of influence, but under what kind of influence, I don't know yet. I don't believe in witches, but I think I got cursed by one this time.
On the other note, my boyfriend showed me the song "I Will" by Jimmy Wayne today, and I got pissed off quite a lot by these lyrics:

But what can I do, I can’t make you stay here,
But if you should choose to go your own way,
Wherever you’re going, whenever you turn,
Remember this moment, remember these words.

and

I don’t want to weigh you down like an anchor,
If that’s how you see me now, I would rather
Let you go free, just sail away,
If that’s what you need, if that’s what it takes.

So I wonder what's wrong with guys who always have to generalize, generalize, generalize!!! All I ever wanted, is to have a guy who will stay with me, but every guy I ever got into the relationship with, fucked-up our relationship because they thought I would leave them for God knows how many years... So they had to leave me first. And therefore, I could never forgive them, because they doubted me, and I've never been a usual type of girl who could break someones heart. I never ever had a one-night stand and I'm not planning to, but both of them will probably be happier with someone who will probably get married to them and then cheat on them after God knows how many years of "happy marriage"... We'll see.
I think it's obvious I'm under pressure lately, and that's why I'm planning a trip to my boyfriend's country next week. I always wanted to spend my Easter somewhere in the village, and it will definitely help me to "recharge myself". It's what I need the most at the moment, and I miss him a lot too, so I'm looking forward to it. Here are some photos of my destination:



Isn't it gorgeous? I know it is, I instantly fell in love with those photos.
Onward and upward,
A.